Franjo Ksaver Kuhac

 

 

Projekt Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911) Hrvatske udruge muzičkih knjižnica, arhiva i dokumetacijskih centara (HUMKAD) pokrenut je 2009. godine s namjerom prikupljanja, očuvanja i promicanja baštine Franje Ksavera Kuhača, uglednog hrvatskog istraživača i utemeljitelja znanosti o glazbi u Hrvatskoj.

 

Na ovim stranicama možete pronaći podatke o životu i djelovanju Franje Ksavera Kuhača, te dosad prikupljene i digitalizirane materijale (note, tekstove, pisma,zvučne zapise), fotografije, kao i zanimljive crtice o ovom našem uistinu utjecajnom znanstveniku.

 

Naposlijetku, na stranici ćete pronaći i koristan popis na internetu dostupnih sadržaja o Franji Ksaveru Kuhaču - "Gdje je Kuhač?"

 

 

Dopuna bibliografskih podataka - siječanj 2018.

 

 

 

 

 

 

« Osijek 1834-1871| Zagreb 1871-1911»
  • Franjo Ksaver Kuhač utemeljitelj je hrvatske znanosti o glazbi i zasigurno jedan od najsvestranijih njezinih istraživača. Rođen je u OSIJEKU 20. XI. 1834., u njemačkoj obitelji, kao Franz Xaver Koch. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a za učiteljsko se zvanje pripremao od 1848. do 1851. u Donjem Miholjcu, gdje je učio i glazbu. Od 1852. do 1854. pohađao je u Pešti preparandiju i konzervatorij Peštansko-budimskog glazbenog društva. Sljedećih je nekoliko godina posjećivao europska kulturna središta te se u Weimaru i Beču usavršavao u pijanističkoj praksi i glazbenim disciplinama. Analizirajući tradicijsku glazbu različitih naroda i raspravljajući sa svojim učiteljima o problematici odnosa narodne i umjetničke glazbe, u njega je sazrelo uvjerenje o vrijednosti narodne glazbe, potrebi njezina proučavanja, kao i razvijanja umjetničkog glazbenog stvaralaštva na njezinim osnovama. To je uvjerenje postalo glavnim pokretačem i idejom vodiljom Kuhačeva ukupnog budućeg djelovanja. Od 1858. do 1871. u Osijeku je privatno podučavao klavir, neko vrijeme i pjevanje u gimnaziji te je vodio Osječko pjevačko društvo, s kojim je izvodio i promicao djela slavenskih skladatelja. U tom je razdoblju započeo sustavna istraživanja narodne glazbe kojima je obuhvatio sve zemlje slavenskoga juga. Na terenu je zapisivao i stariju i noviju folklornu glazbu (oko 2500 primjera), a uz nju i bogatu usmenoknjiževnu, etnografsku i antropološku građu. Otkupljivao je glazbene instrumente, u arhivima pronalazio rukopisne ostavštine zaboravljenih skladatelja te je, ustrajno nabavljajući i prepisujući djela hrvatskih i slavenskih skladatelja, stvorio impozantnu zbirku muzikalija.
  • U Zagreb se preselio 1871. kao iskusni istraživač formirana interesa za slavensku glazbu i izražena hrvatskog nacionalnog osjećaja, kojega je potvrdio i promjenom njemačkog prezimena Koch u Kuhač. Do 1876. bio je nastavnikom klavira i glazbene teorije u Narodnom zemaljskom glazbenom zavodu (danas Hrvatski glazbeni zavod), no zbog sukoba nastalih njegovim gorljivim zalaganjem za reformu glazbenoga obrazovanja na nacionalnoj osnovi i oštrim kritikama zagrebačkoga glazbenog života, napustio je stalno radno mjesto te je do kraja života djelovao kao samostalni istraživač i glazbeni pisac. Ne uspijevajući pronaći izdavača za svoje kapitalno djelo – zbirku Južno-slovjenske narodne popievke, odlučio je objaviti ga u vlastitoj nakladi. Od 1878. do 1881. izdao je četiri knjige zbirke s oko 1600 napjeva, no zbog financijskih poteškoća i premalog zanimanja javnosti odustao od njezina daljnjeg izdavanja. U fascinantno opsežnom opusu Kuhačevih radova izdvaja se i studija o tradicijskim glazbalima objavljene pod naslovom Prilog za poviest glazbe južnoslovjenske (1877-1882), studija Ples i plesovna glazba (1893), članak o metodologiji terenskoga rada Zadaća melografa (1892), sinteza Osobine narodne glazbe, naročito hrvatske (1909), monografije o skladateljima, glazbenicima i melografima narodnoga preporoda: Vatroslav Lisinski i njegovo doba (1887) i Ilirski glazbenici (1893), opsežna građa za leksikon glazbenika (Biografski i muzikografski slovnik, rukopis), radovi o akustici (Zur Temperatur, rukopis), paleografiji (Kajdopis u Slavena, rukopis) i glazbenoj terminologiji (prijevod Katekizma glazbe J. Ch. Lobea, 1875.). Nastojanja da afirmira vrijednosti hrvatske i slavenske glazbe navodili su ga više puta na prenagljene i pogrešne zaključke, no uzme li se u obzir vrijeme u kojem je djelovao, bez prethodnika, takvi propusti ne mogu umanjiti veličinu, vrijednost i značenje njegova djela u cjelini, kojime je postavio čvrst temelj razvoja hrvatske znanosti o glazbi u 20. stoljeću. Život tog vizionarski upornog, energičnog i neumornog pregaoca ugasio se 18. VI. 1911. godine. Njegova ostavština i opsežna korespondencija pohranjene su u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

 

 

 

 

 

BIBLIOGRAFIJA RADOVA O FRANJI KUHAČU

Opsežna literatura o Kuhaču, koja obuhvaća raznovrsne članke i napise u periodici te manji broj monografija i knjiga, navodi se u ovom popisu kronološkim redom.

više....

 

KUHAČEVI OBJAVLJENI RADOVI (PRETEŽNO U PERIODICI) OD 1865, DO 1945, PREMA POPISU JUGOSLAVENSKOG LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA

Izvori za sastavljanje Kuhačeve bibliografije, uz katalog Jugoslavenskog leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" u Zagrebu, bili su nedavno objavljena 13. knjiga Bibliografije i Kuhačev autobiografski prikaz Moj rad više...

 

POPIS KUHAČEVIH SKLADBI

popis je sačinjen na osnovu spisa Moj rad, kataloga izdanja zagrebačkih nakladnika muzikalija, te sačuvanih notnih materijala u Kuhačevoj Muzičko-literarnoj ostavštini

više...

 

 

 

 

 

Foto Album

IME FRANJE KSAVERA KUHAČA DANAS NOSE:
Glazbena škola Franje Kuhača Osijek,

ULICE u Zagrebu, Osijeku, Bjelovaru, Zadru, Daruvaru, Slavonskom Brodu, Đakovu, Petrinji, Našicama, Slatini, Donjem Miholjcu, Vukovaru i Županji

NAGRADE:
• nagrada „Franjo Ksaver Kuhač" Hrvatskog društva skladatelja – dodjeljuje se za izniman doprinos očuvanju hrvatske glazbene baštine
• nagrada “Franjo Ksaver Kuhač” Hrvatskog glazbenog zavoda - jedna je od nagrada koje je Hrvatski glazbeni zavod dodjeljivao diplomiranim studentuima instrumenalistima, pjevačima, dirigentima, skladateljima i muzičkim piscima - muzikolozima

DRUŠTVA KOJA SU U NEKOM RAZDOBLJU SVOG DJELOVANJA NOSILA KUHAČEVO IME:
HKUD “Osijek 1862” osnovano je 1862. kao "Osječko prvo pjevačko društvo", a od 1907. pa do svršetka II. svjetskog rata nosi ime "Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo Kuhač". Od 1991. djeluje kao HKUD “Osijek 1862”. ( PRAVILNIK DRUŠTVA | KNJIŽICA DRUŠTVA | SAČUVANI DOPIS)

 

KUD «Zvonko Ban» iz Jarmine osnovano 1976. godine pod nazivom"Franjo Ksaver Kuhač". 1998. godine mijenja ime u KUD "Zvonko Ban" u spomen na svoga poginulog člana.

Hrvatska pjevačka župa “Kuhač”, Osijek (1924-1945)

GDJE JE KUHAČ DANAS?

Osječko dobrovoljno glazbeno društvo “Kuhač”, Osijek (1891-1944)